Priča o TU-THUC - Zemlja blaženstva - Odjeljak 1
Hits: 2293
LAN BACH LE THAI 1
In Vijetnam, kad muškarac ugleda izuzetno lijepu ženu, može šaputati susjedu: «Pogledajte ovu divnu ljepotu. Možda je rodom iz zemlje blaženstva. »On misli na priču koju je davno ispričao TU-THUC koji je jednom imao sreću da poseti bajku ili«Zemlja blaženstva»I ostavio nakon toga.
Prije više od pet stoljeća, pod vladavinom kralja TRAN-THUAN-TON-a, postojao je mladi mandarin po imenu TU-THUC, šef Okrug Tien-Du. Bio je vrlo učen čovjek i imao je toliko dragocjenih knjiga da je mogao da nađe toliko učenja osim tamo gdje Zemlja blaženih bio, i upravo je to ono što je najviše želio znati.
Kad je bio mali, rekli su mu da je «Zemlja blaženstva»Bilo je mjesto na kojem je Kineski car DUONG-MINH-HOANG je otišao, jedne noći, kada je augustovski mjesec bio pun i gdje su ljudi imali breskvast ten i wc duginaste haljine, s dugim i širokim rukavima s maslacem. Tamo su neko imali večnu mladost i provodili svoje vreme usred smeha, muzike, pesama i plesa car Sam DUONG-MINH-HOANG je od fairija naučio predivno «Nghe-Thuong»Ples koji je na svom povratku, podučavao Dame carske palače da pleše za njim kad god je pijuckao svoje parfumirano vino pod zlatnom mjesečinom.
TU-THUC je neprestano sanjao ovu zemlju i poželio je da je može posjetiti ponekad.
Jednog dana TU-THUC je prošao pored stare pagode koja je bila poznata po svom slavnom drveću božura. Bilo je to tokom Festival cvijeća godine Binh-Tii stablo božura bilo je u punom cvatu. Mlada djevojka blistave ljepote i slatkog lica savila je grančicu kako bi se divila cvjetovima i razbila je. Monasi pagode nisu joj dozvolili da ide, a odredili su novčanu kaznu, ali niko nije došao da je plati da bi je odveo kući. TU-THUC je velikodušno skinuo svoj brokatni kaput i ponudio ga redovnicima da je oslobode. I svi su hvalili njegovu ljubaznu gestu.
Nešto kasnije, umorna od «krug časti i svjetovnih interesa»Odustao je od svog ureda kako bi mogao posjetiti«plave planine i smaragdno-zelene vode». Povukao se u Bong-Son, mjesto je nađeno mnogo lijepih izvora i sjajnih pećina.
Slijedilo ga je dijete koje je nosilo vino, gitaru i knjigu pjesama, lutalo je šumom gdje su graciozne hrpe tkale nadstrešnice između stabala. Prešao je uzdužne potoke i posetio čuvene Pink Mountain, u Pećina zelenih oblaka, u Rijeka Lai, i sastavio predivne stihove kako bi otpjevao svoj divlji i čarobni šarm.
Jednog dana probudio se rano ujutro i opazio nad morem pet oblaka pastelne boje koji su blistali i razvijali se na jutarnjem svjetlu, u obliku cvijeta lotosa. Dotrčao je do mjesta i ugledao sjajnu planinu kako pluta morem. Izašao je na obalu i popeo se na bokove prekrivene maglom.
Duboko dirnut ljepotom pejzaža oko sebe otpevao je:
U uzvišenim hrpama, na hiljade reflektiranih svjetala podrhtava.
A pećinsko cvijeće poklonilo se da pozdravi uvaženog gosta.
U blizini potoka koji propada, gdje je sabirnica bilja?
Na briljantnoj rijeci kreće usamljeni čamac.
O'er dižući se i tonući talasi, širom sjedišta, plutaju note gitare sa žicama.
Lijeno klizi brod i kalabaš je pun vina.
Da pitamo riba Vo-Lang-a,
Gdje su blistave drveće breskve u zemlji blaženstva?
Ali iznenada ugleda crnu pukotinu u stijenama i iznutra začuje neobično šuštanje. Zakoračio je u mrak i ugledao plavu svjetlost kako struji nad kristalno čistim kamenjem kako visi nad njegovom glavom. Na udaljenosti je pećina bila toliko uska da je morao puzati po rukama i koljenima, ali ubrzo je tunel postao visok i širok. Na kraju je stigao do mjesta gdje je blistala zlatna svjetlost da ga pozdravi. Stijene iznad bile su bistre poput bijelih oblaka na najčišćem nebu. Zrak je bio svjež i slatko mirisan kao da duva kroz dolinu ljiljana i ruža. Proljeće bistro kao kristal lebdjelo je blizu njegovih nogu, u njemu su plivale zlatne i srebrne ribe. A široko lišće lotosa koji je lebdio na površini blistalo je bojama duge. Svijetli bijeli ili ružičasti cvjetovi lotosa izgledali su poput sjajnih svjetiljki na vodi. Most od mramora i dragocenih dragulja, bačen preko proleća, vodio je do prekrasnog vrta u kojem su bile skrivene vile koje su otpjevale najslađe pjesme, u melodijama tako mekim i skladnim, da nijedan ljudski glas nije mogao da im odgovara.
Staza zasuta pale laticama vodila je do cvjetajuće bašte s grozdovima koji drhtaju pod zvjezdanim cvjetovima. TU-THUC nikad ranije nije vidio tako slavne krajolike. Čudesne ptice su se stopile s cvijećem i izlile svoje najdosadnije pjesme. Na zelenoj travi razbacanoj raznobojnim laticama stajalo je jato pauna, raširivši repove. A svuda oko mladog TU-THUC-a, latice padaju poput mekih pahuljica snijega.
Odjednom ga je opet okupilo sunčevo svjetlo, toplo i blistavo sunčevo svjetlo koje je blistalo od bogato ukrašenih mramornih i kristalnih palača koje su stajale među predvečer zelenim i valovitim stablima.
Grupa lijepih mladih djevojaka, s blistavim stasom u crnoj sjajnoj kosi, izašla mu je u susret.
« Mnogo pozdrava našem zgodnom mladencu », Rekao ili od njih.
Nestali su u Palati kako bi najavili njegov dolazak i vratili se da mu se poklone:
« Zadovoljstvo nam je ući, vaše gospodstvo ", oni su rekli.
Slijedio ih je u veličanstvenu dvoranu, prekrivenu svilom i brokatom, i ušao u apartmane blistave zlatom i srebrnim ukrasima. Pjesma je lebdela u zraku, meka i nježna poput melodije, a harfe su mu zvučile nježnije pri njegovom pristupu.
Veličanstvena i dražesna dama u snježno bijeloj svilenoj haljini sjedila je na bogato izrezbarenom tronu i rekla mu:
«Učeni naučnik i zaljubljenik u prekrasna mjesta, znate li što je ovo mjesto ? A ne sjećate li se susreta ispod cvjetajućeg božura ? "
« Istina je da sam obišao mnogo plavih planina i guste šume », Pristojno je odgovorio,« ali nikad nisam sanjao o takvoj pobedničkoj zemlji, dostojnoj Blaženih! Da li biste molili Najplemenitiju damu da mi kaže gdje sam sada? »
Dama mu se blistavo osmehnula i rekla:
« Kako bi čovjek iz svijeta Ružičaste prašine mogao prepoznati ovo mjesto? Nalazite se u jednoj od 36 špilja planine Phi-Lai koja pluta širokim oceanom, pojavljuje se i nestaje u skladu sa vjetrovima. Ja sam vila-kraljica samita u Nam-Nhacu, a moje ime je Nguy. Znam da imate lijepu dušu i plemenito srce i s najvećim zadovoljstvom vas danas ovdje pozdravljam".
Potom je dala znak sluškinjama koje su se sve povukle i ubacile stidljivu i lijepu mladu djevojku u sobu. TU-THUC se odvažio pogledati je i shvatio da je ona mlada djevojka koju je upoznao ispod stabla božura.
« Evo moje kćeri Giang-Huong koju ste jednom spasili », Dodala je vila Kraljica. «Nikad nisam zaboravio vašu plemenitu i velikodušnu gestu, i dopuštam joj da se danas uda za yol kako bi vam platio dug zahvalnosti".
Pripremljena je velika gozba i svadba je proslavljena! u velikoj pompozi.
Zatim su usledili mnogi blagoslovljeni dani usred smeha i sreće u Zemlja blaženstva. Vrijeme nije bilo vruće ili hladno, bilo je samo svježe i lijepo kao u Proljeće - u stvari i bilo je Vječno proljeće. U vrtovima je gomila bila opterećena cvijećem, svako još ljepše od ruže. Činilo se da TU-THUC ne može poželjeti ništa drugo.
... nastavljeno u odjeljku 2 ...
NAPOMENE:
1 : Predgovor RW PARKES-a predstavlja LE THAI BACH LAN i njene knjige kratkih priča: „Gospođa Bach Lan je sastavio zanimljiv izbor Vijetnamske legende za koje mi je drago napisati kratki predgovor. Ove priče, dobro i jednostavno prevedene od strane autora, imaju značajan šarm, izveden u malom dijelu iz smisla koji prenose poznate ljudske situacije odjevene u egzotičnu haljinu. Ovdje, u tropskim sredinama, imamo vjerne ljubavnice, ljubomorne supruge, nesretne maćehe, od kojih nastaju toliko zapadnjačke narodne priče. Jedna priča zaista jeste Pepeljuga iznova. Vjerujem da će ova mala knjiga pronaći mnogo čitatelja i potaknuti prijateljsko zanimanje za zemlju čiji su današnji problemi nažalost poznatiji od njene dosadašnje kulture. Saigon, 26. februara 1958. godine. "
2 :… Ažuriranje…
NAPOMENE:
◊ Sadržaj i slike - Izvor: Vijetnamske legende - Gospođo LT. BACH LAN. Kim Lai An Quan Izdavači, Sajgon 1958.
◊ Istaknute sepizirane slike postavio je Ban Tu Thu - thanhdiavietnamhoc.com.
BAN TU THU
07 / 2020