Neke vijetnamske kratke priče u bogatom značenju - 1. odjeljak

Hits: 3200

Georges F. Schultz1

malo Državnik Ly

   Nekad je bio poznat Vijetnamske države-čovek čije ime je bilo LY. Imao je vrlo visok rast; u stvari je bio tako kratak da vrh glave nije bio viši od muškog struka.

  Državljanin LY je poslat u Kina kako bi se riješio vrlo važan politički problem s tim narodom. Kada je Car Kine spustio pogled sa svog Zmajski tron i video ovog malog čoveka, uzviknuo je:Jesu li Vijetnamci takvi mali ljudi?"

   LY je odgovorio:Gospodine, u Vijetnamu imamo i male i velike muškarce. Naši ambasadori biraju se u skladu s važnošću problema. Pošto je to mala stvar, poslali su me na pregovore. Kada postoji veliki problem među nama, poslat ćemo velikog čovjeka da razgovara s vama. "

   The Car Kine razmišljao:Ako Vijetnamci ovaj važan problem smatraju samo malim pitanjem, doista moraju biti veliki i moćan narod. "

   Tako je smanjio svoje zahtjeve i stvar je bila riješena tu i tamo.

Krojač i mandarina

  U glavnom gradu Vijetnam nekad je bio neki krojač koji je bio poznat po svojoj vještini. Svaki odjevni predmet koji je napustio njegov dućan morao je savršeno odgovarati klijentu, bez obzira na težinu, sastav, starost ili veličinu ležaja.

  Jednog dana visoki mandarin poslao je krojaču i naručio svečani ogrtač.

   Nakon što je obavio potrebna mjerenja, krojač je s poštovanjem upitao mandarinu koliko je dugo bio u službi.

  "Kakve to veze ima sa rezom mog ogrtača?- dobrodušno je upitao mandarinu.

  "Od velikog je značaja, gospodine“Odgovori die krojač. „Znate da novoimenovana mandarina, impresionirana vlastitom važnošću, nosi glavu visoko i prsa napolje. Moramo to uzeti u obzir i prerezati zadnji kopča kraći od prednjeg.

  '' Kasnije, malo po malo, produžujemo zadnji laptop i skraćujemo prednji; laptopi su isečeni tačno iste dužine kada mandarina dosegne pola puta karijere.

  „Napokon, kad se savijen od umora od dugogodišnje službe i teretom starosti, nada se samo da će se pridružiti svojim precima na nebu, ogrtač mora biti duži straga nego na prednjem delu.

  „Tako vidite, gospodine, da ih krojač koji ne zna staž mandarina ne može ispravno da ih uklopi."

Slepi zet

   Nekad je bio zgodan mladić koji je od rođenja bio slep, ali pošto su mu oči izgledale sasvim normalno, vrlo je malo ljudi bilo svjesno njegove patnje.

   Jednog dana otišao je kući mlade dame da zamoli roditelje za ruku u braku. Muškarci iz domaćinstva spremali su se da rade na rižinim poljima, a kako bi demonstrirali svoju industriju, odlučio je da im se pridruži. Zaostao je za drugima i uspio je odraditi svoj dio posla dana. Kad je došlo vrijeme da završi dan, svi su muškarci žurili kući na večernji obrok. Ali slepac je izgubio kontakt sa ostalima i pao je u bunar.

   Kada se gost nije pojavio, buduća svekrva je rekla: „O, taj će momak biti lep zet jer će raditi na cjelodnevni rad. Ali stvarno je vrijeme da se on danas zaustavi. Momci, istrčite na teren i recite mu da se vrati za večeru. "

   Muškarci su gunđali na ovaj zadatak, ali krenuli su i tražili ga. Dok su prošli pored bunara, slepac je čuo njihov razgovor i uspio se popeti i slijediti ih do kuće.

   Za jelom je slijepac sjedio pored buduće svekrve koja mu je tanjur punio hranom.

   Ali onda je pogodila katastrofa. Odvažan pas prišao je i počeo jesti hranu sa svog tanjira.

   "Zašto ne pustiš tom psu dobar šamar?“Pitala je buduća svekrva. „Zašto mu dopuštate da jede vašu hranu?"

   "gospođa, "Odgovori slepac,"Previše poštujem gospodara i ljubavnice ove kuće da bih se usudio udariti njihovog psa. "

   "Bez obzira", Odgovorila je 'dostojna dama. “Evo tikve; ako se taj pas usudi ponovno vam smetati, udari ga po glavi. "

   Sad je svekrva vidjela da je mladić toliko skroman i stidljiv da se čini da se boji jesti i da neće uzeti ništa sa svog tanjira. Htjela ga je ohrabriti i odabrala je neke slatke pahuljice s velikog tanjira i stavila ih pred njega .

   Čuvši treskanje štapića o njegov tanjur, slijepac je pomislio da se pas vratio da ga iznervira, pa je uzeo mlaket i zadao jadnoj ženi tako žestok udarac po glavi da je pala u nesvijest.

   Ne treba reći da je to bio kraj njegovog udvaranja!

Kukova velika riba

  Tu San2 zemlje od Trinh smatrao se učenikom Confucius3.

   Jednog dana njegov kuhar zavedeni su u igru ​​na sreću i izgubio je novac koji mu je poveren za dnevne kupovine na pijaci. Bojeći se kažnjavanja ukoliko se vrati kući praznih ruku, izmislio je sljedeću priču.

   "Jutros po dolasku na pijacu primijetio sam veliku ribu na prodaju. Bila je masna i svježa - ukratko, vrhunska riba. Zbog radoznalosti sam pitao cijenu. Bio je to samo jedan račun, mada je riba lako vrijedila dvije ili tri. Bila je to prava smeta i razmišljajući samo o finom jelu koje će vam napraviti, nisam oklijevao potrošiti novac za današnje odredbe.

  „Na pola puta, riba, koju sam nosio na liniji kroz škrge, počela je da se ukrućuje kao u smrti. Prisjetio sam se stare izreke: „Riba iz vode je mrtva riba“, i dok sam slučajno prolazio ribnjak, požurio sam da je uronim u vodu, nadajući se da ću je oživjeti pod utjecajem prirodnog elementa.

  "Trenutak kasnije, videvši da je još beživotan, skinuo sam ga s pruge i držao ga u svoje dvije ruke. Ubrzo se malo promešao, zijevao, a zatim brzim pokretom kliznuo iz mog stiska. Gurnuo sam ruku u vodu da ga ponovo uhvati, ali jednim potezom repa više nije bilo. Priznajem da sam bio jako glup. "

   Kad je kuvar završio svoju priču, TU SAN pljesnuo je rukama i rekao:To je odlično! To je odlično!"

   Razmišljao je o hrabrom bijegu ribe.

  Ali kuvar nije shvatio ovu tačku i otišao je, smijući se rukavu. Zatim je pobjedonosno rekao prijateljima:Ko kaže da je moj gospodar tako mudar? Izgubio sam sav tržišni novac na karticama. Tada sam izmislio priču i on je čitavu progutao. Ko kaže da je moj gospodar tako mudar?"

   Mencius4, filozof, jednom je rekao „Vjerodostojna laž može prevariti čak i vrhunski intelekt. "

VIDI VIŠE:
◊ Neke vijetnamske kratke priče u bogatom značenju - Odjeljak 2.

BAN TU THU
urednik - 8/2020

NAPOMENE:
1: Gospodin GEORGE F. SCHULTZ, bio je Izvršni direktor Vijetnamsko-američke asocijacije tokom 1956-1958. Gospodin SCHULTZ bio je odgovoran za izgradnju sadašnjosti Vijetnamsko-američki centar in Saigon i za razvoj kulturnog i obrazovnog programa asocijacija.

   Ubrzo nakon njegovog dolaska u Vijetnam, G. SCHULTZ je počeo da proučava jezik, književnost i istoriju Vijetnam i ubrzo je prepoznat kao autoritet, ne samo od svojih bližnjih Amerikanci, jer je bila njegova dužnost da ih upozna sa ovim temama, ali mnogi vijetnamski takođe. Objavio je radove pod nazivom „Vijetnamski jezik"I"Vijetnamska imena”Kao i an engleski prevod the Cung-Oan ngam-khuc, "Plastike odaliska. "(Predgovor citirao VlNH HUYEN - Predsjednik, Upravni odbor Vijetnamsko-američkog udruženjaVijetnamske legendeAutorska prava u Japanu, 1965., Autor: Charles E. Tuttle Co., Inc.)

2:… Ažuriranje…

 NAPOMENE:
◊ Izvor: Vijetnamske legende, GEORGES F. SCHULTZ, Štampano - Autorska prava u Japanu, 1965, autor Charles E. Tuttle Co., Inc.
◊  
Sve citate, kurzivne tekstove i slike sa sepiagijom postavio je BAN TU THU.

(Posjećeno 7,054 puta, 1 posjeta danas)