Vrste MARTIJALNIH UMJETNIČKIH ŠKOLA Kroz FEUDNE DYNASTIES

Hits: 644

    Tokom evolucije čovječanstva iz drevne srednjovjekovne historije, snažne imperije na Istoku (Mongolija, Kina,…) ili na zapadu (Rim, Grčka,…) oduvijek su željeli osvojiti siromašne zemlje unutar ili izvan regiona da bi zadovoljili njihovu ideologiju monarhije.

    Takođe, u istoriji evolucije u modernoj i savremenoj istoriji civilizovane zapadne države sa naučnim izumima (struja, para, brodovi, oružje) našli su načine da napadnu zemlje u razvoju na Istoku i iskoriste ih kao kolonije da služe za demokratiju i kapitalizam.

    Tokom evolucije Vijetnam [Việt Nam] postao je cilj invazija "civilizirati se".

    Zbog toga, Vijetnamska civilizacija bila je pogođena mnogim civilizacijama iz Kine, Japana, Indije, Evrope, Sjedinjenih Država.

    Od etničkih grupa koje su posudile kineski jezik i kulturu za razvoj kulture nacije tokom srednjevjekovne istorije, u modernoj i savremenoj istoriji (s kraja 19. veka), Vijetnam [Việt Nam] prešli su na upotrebu latiničnih skripti u svijetu Kine¹ u istočnoj Aziji: An Nam [An Nam] (Vijetnam), An Dong (Sjeverna Koreja), Yamato (Japan),….

    Od drevne srednjovjekovne do moderne historije (dok francuska vojska nije uvela kontrolu nad Vijetnamom krajem 19. veka), tradicionalni obrazovni sistem u Vijetnam [Việt Nam] bili su duboko pod utjecajem konfucijanskih zaklada kroz hiljadugodišnju historiju.

    Stoga je obučiti vladajuću klasu kako bi se zaštitila i razvila feudalne dinastije, metoda obuke koja se koristila u Vijetnam [Việt Nam] pronalaženje talenata nije se razlikovalo od kineskog modela.

    Pokušavajući saznati po tom pitanju, ukratko ćemo proći kroz osnovne sadržaje:

    Vijetnamska nacija ubrzo je smislila obrazovne metode za odabir ljudskih resursa i korištenje talentiranih ljudi za nasljeđivanje dinastije ili za vlast i političke promjene.

    Prilikom odabira vojnih vođa za feudalni dvor postojale su dvije metode:

    The prva metoda je odabir na osnovu ličnih priloga i zasluga ili članova carske porodice. Ljudi odabrani ovom metodom nisu prošli obuku. Ova metoda je korištena prije 16. vijeka.

    The druga metoda je stručno usavršavanje. Članovi carske porodice koji su bili vojni vođe bili bi obučeni da se službeno promoviraju u školama borilačkih vještina. Giang Vo [Giảng Võ] Škola je bila prva škola borilačkih vještina u to vrijeme.

    Giang Vo [Giảng Võ] Ugrađena je škola Tran [Bare] Dinastija (1253). Bilo je to mjesto na kojem su vojni vođe i carski pripadnici mogli vježbati borilačke vještine za izbor. Iz ove škole borilačkih vještina napisan je Vojni priručnik, koji je bio udžbenik na osnovu iskustava na stvarnim ratištima.

    Stoga su tokom vremena pronađeni mnogi poznati generali Tran [Bare] Dinastija.

    Međutim, svaka je dinastija imala svoje izbore. Od ranog Le [kruška] Dinastija (986), izbor ratnika bio je zasnovan samo na fizičkoj spremi (zdrava tijela) ili predstave (izvođenje borilačkih vještina).

    The Le [kruška] dinastija je imala svoj način odabira. Sve do vladavine Le Du Tong [Lê Dụ Tông] (ime ere je Bao Thai [Bảo Thái]), selekcije su simulirale one za vrijeme vladavine Duong, Tong, Thanh [Đường, Tống, Thanh] (Trinh Cuong's [Trịnh Cường] vladavina), koja je slijedila međunarodnu metodu u vrijeme koje je koristila Kina, jaka zemlja s utjecajem na velikom području, naročito u Istočnoj Aziji (Japan, Koreja, Vijetnam).

    Nakon toga započeli su prvi ispiti borilačkih vještina Giang Vo [Giảng Võ] Škola 1721. (drugu godinu vladaju Bao Thai [Bảo Thái]). Zvale su se mandarine giao thu [giáo thụ] (mandarine zadužene za obrazovanje u gradu) koji su pratili obrazovanje borilačkih vještina za mandarine s posebnim nastavnim planom i programom koji se zove Vojna klasika.

    Sve do vladavine Le Du Tong [Lê Dụ Tông] (1721) da se novi način podučavanja koristio za sve, na način koji danas nazivamo socijalizacijom. Vo hoc [Võ học] tako, ured za borilačke vještine (u glavnom gradu Thang Long [Thăng Long]) bila je pod nadzorom odgovorne mandarine.

    Od tada su postavljena pravila i propisi za takmičenja u borilačkim sportovima, jednako strogi kao i za izbor mandarina iz literature.

    Dok je konkurs za književnost organizovan u tri nivoa „ti huong, ti hoi, ti dinh”[thi hương, thi hội, thi đình] (pokrajinski ispit, metropolitanski ispit, carski sudski ispit), takmičenje u borilačkim vještinama provedeno je na samo dva nivoa. Prvi nivo je bio Tako cu [Sở cử] (thu Huong [thi Hương]); drugi nivo je bio Bac cu [Bác cử] (thi Hoi [thi Hội]).
Konkurencija je bila toliko stroga da je pjesnik Tran Te Xuong [Trần Tế Xương] imao je poteškoća na ispitima. Uzviknuo je:

Osam godina nije mogao da pomogne kršenju propisa o ispitivanju [Tám năm không khỏi phạm trường quy].

    Propisi su se primenjivali striktno i za književnost i za takmičenja u borilačkim veštinama. Tabela propisa se obično može vidjeti izvan škole kako bi ih kandidati znali. H. Oger snimio je sadržaj pravila, ali Han Nom [Hán Nôm] blokada drveta bila je premala da bi se mogla napomenuti (figura). Što se tiče takmičenja u borilačkim vještinama, prvo pravilo nije bilo donošenje knjiga. Međutim, ponekad su se knjige kopirale u malim mjerilima na kore sjemena jackfruit (danas studenti takođe koriste male primjerke zvane phao [varanje na ispitima]).

BILJEŠKA:
1: LÉON VANDERMEERSCH, Le nouveau monde sinisé, Pariz: Seul, 1985.
◊ Slika - Izvor: Nguyễn Mạnh Hùng u „Kỹ thuật của người An Nam“ (Tehnika du peuple Annamite) H. Oger iz Hanoja (1908 -1909)

BAN TU THU
11 / 2019

VIDI VIŠE:
◊  Vojnici i puške