DO QUYEN - Priča o prijateljstvu

Hits: 515

LAN BACH LE THAI ¹

    Kad dođe ljeto s toplim zrakom koji maše rižom, uši koje postaju sve više zlatne, a kada toplina sunčevih zraka zrači plodovima koji vise na jako napunjenim voćkama, često čujete malo tužni monosilabični cvrkut. ptica: «Quoc! Quoc!». To je poziv ptice Do-Quyen koja večno nosi svoju tugu sa sobom i svuda traži dragog prijatelja kojeg je izgubio. Ako želite čuti ovu priču o prijateljstvu, ona slijedi:

    Nekada su postojala dva prijatelja koja su se volela jednako kao da su braća².

    Jednog dana se jedan od njih oženio, i insistirao na tome da njegov prijatelj dođe i ostane s njim u njegovoj novoj kući, jer nije htio da se odvaja od ove druge. Ali njegovoj mladenci se to nije dopalo, te je učinila sve kako bi pokazala gostu da on nije dobrodošao u njenoj kući. Na početku je počela sugerirati da prijatelj treba sebi nabaviti ženu i osnovati drugo domaćinstvo, jer, tvrdila je, «dobro je bilo imati djecu da bi uvećavali porodicu i ispunili dužnost prema svojim precima». Ali kad je shvatila da prijateljica nema „namjeru vjenčati se, promijenila je taktiku. Nije dala mužu i njegovom prijatelju nikakav odmor, jer bi po cijele dane grdila i tukla sluge, izjavljujući da nisu dobri ni za što i da je zlobno i sramotno što «mladi i zdravi ljudi trebali bi živjeti na drugima poput parazita». Često bi ona napravila prizor za sitnicu i izjavljivala da je najnesretnije stvorenje na svijetu, koja mora raditi kao rob da bi nahranila toliko mnogo ljudi «praznih usta». Bilo je očigledno da je gost jedan od «praznih usta». U početku je potonji ćutao i trpio sve kako bi ostao u blizini dragog prijatelja kojeg je volio više od bilo koga na svijetu. Ali na kraju su se stvari pogoršale i život u kući je bio jednostavno nepodnošljiv.

    Odlučio je pobjeći. Ali znajući da će oženjeni muškarac svuda potražiti njega, objesio je kaput na jednu granu u šumi kako bi vjerovao da je mrtav kako bi zaustavio eventualnu potragu.

    Čim je znao da dragog gosta više nema, oženjeni muškarac je pojurio u potragu za njim. Trčao je i trčao i trčao dok nije došao u šumu i ugledao kaput kako visi na drvetu. Dugo je plakao i pitao sve koje je upoznao gdje bi mogao biti njegov prijatelj. Nitko nije znao. Sječari za drva rekli su da ga je sigurno ponio žestoki tigar koji je živio u pećini duboko u šumi. Starica koja je prolazila rekla je da se sigurno utopio u rijeci koja je tekla u dolini. Mnogo više suza je bilo proliveno.

«Jao! moj voljeni prijatelj je mrtav i nestao», Rekao je oženjeni muškarac.
«Ne verujemo u to», Rekao je mrmljanje bambusovih stabala.
«Mrtav je i otišao», Rekao je pticama.,
«Ne mislimo tako», Cvrkutali su.

    I konačno mu se nova nada ispunila iz srca.

   Ponovo je krenuo i prešao planine i doline sve dok mu noge nisu bile upaljene i iskrvarene, ali nije prestao hodati. I stalno je zvao: «Quoc! Quoc! gdje si ti? Gdje si ti?»- Quoc je bilo ime njegovog prijatelja.

    Konačno, prevladao od umora, naslonio je glavu na stijenu i spavao. Sanjao je svog prijatelja i dok je sanjao život mu je mirno propadao. A njegov duh, još uvijek nemiran, pretvoren je u pticu koja je ponovila poziv «Quoc! Quoc!" dan i noć.

    Kod kuće je njegova mladenka plakala i zabrinuta zbog svog odsustva. Nakon nekoliko dana, vidjevši da se nije vratio, nije više mogla čekati, ukrala je i lutala dugo dok nije stigla u veliku šumu. Nije znala kamo otići, bila je jako tužna i uplašena. Odjednom je čula glas svoga supruga koji je dozivao: «Quoc! Quoc!». Srce joj je poskočilo, i ona je potrčala potražiti ga, ali čula je samo šuštanje krila i ugledala pticu koja je odletela svojim pustošnim monosilbanskim cvrkutom: «Quoc! Quoc!".

   Uzalud je tražila i tražila, da bi na kraju bila fizički i moralno iscrpljena. Srce joj je bilo toliko puno tuge i žalosti da se slomilo, dok je ptica bila Do-Quyen i dalje je leteo posvuda, noseći sa sobom svoju večnu tugu.

VIDI TAKO:
◊ vijetnamska verzija (Vi-VersiGoo):  DO QUYEN - Cau chuyen ve tinh ban.
◊  Predodređeni sastanak BICH-CAU - Odjeljak 1.
◊  Predodređeni sastanak BICH-CAU - Odjeljak 2.

NAPOMENE:
¹ : Predgovor RW PARKES-a predstavlja LE THAI BACH LAN i njene knjige kratkih priča: „Gospođa Bach Lan je sastavio zanimljiv izbor Vijetnamske legende za koje mi je drago napisati kratki predgovor. Ove priče, dobro i jednostavno prevedene od strane autora, imaju značajan šarm, izveden u malom dijelu iz smisla koji prenose poznate ljudske situacije odjevene u egzotičnu haljinu. Ovdje, u tropskim sredinama, imamo vjerne ljubavnice, ljubomorne supruge, nesretne maćehe, od kojih nastaju toliko zapadnjačke narodne priče. Jedna priča zaista jeste Pepeljuga iznova. Vjerujem da će ova mala knjiga pronaći mnogo čitatelja i potaknuti prijateljsko zanimanje za zemlju čiji su današnji problemi nažalost poznatiji od njene dosadašnje kulture. Saigon, 26. februara 1958. godine. "

² : Jedan se zove Nhan a drugi je Quoc.

NAPOMENE:
◊ Sadržaj i slike - Izvor: Vijetnamske legende - Gospođo LT. BACH LAN. Kim Lai An Quan Izdavači, Sajgon 1958.
◊ Istaknute sepizirane slike postavio je Ban Tu Thu - thanhdiavietnamhoc.com.

BAN TU THU
06 / 2020