PROLJETNE ŠKOLE - Odeljak 1

Hits: 393

HUNG NGUYEN MANH 1

Stariji Konfucijanac na Lunarnoj novogodišnjoj smotri

    Gledamo starijeg Konfucijana kako kleči na zemlji da bi napisao par Tết svici. Ispred njega je seljak, možda njegov klijent, koji stoji pored drugog čovjeka, prolaznik koji zastaje da pogleda svitak.

   Ova slika podsjeća na slične prizore prije pola stoljeća. Godišnje na početku dvanaestog mjeseca stariji Konfucijani obučeni u tradicionalne crne haljine s turbanom i par naočala često su viđeni u skromnim kolibama na seoskim tržnicama u Tetu, pišući svitke za kupce.

    Često je postavljao ploču s dva velika kineska znaka "Spring Scrolls" na vratima kolibe. Njegovi radni instrumenti sastojali su se samo od pladnja, nekih četkica, zdjele kineske tinte i gomile crvenog ili narančastog papira. Na svitcima su već bili kaligrafski natpisi. Kupci su samo zvali u trgovine da pogledaju svitke i odaberu one za koje misle da su prikladni za njihove oltare za obožavanje, lokaciju mjesta za obožavanje i predmete, njihove pretke ili običaje. Stariji Konfucijanci nisu izgubili nijedan trenutak da razmišljaju, već su samo uzeli četkicu i uronili je u tintu, a zatim napisali natpise na kineskim slovima i naplatili oko dva hao (Vijetnamska valutna jedinica) za svaki par svitaka.

    Ako bi se svitci postavili na kapiji, the registracija može se pročitati na sledeći način:

"Milje ugodnog zraka uskoro će se stopiti u proljeće.

Najljepši prizor je prvi mjesec u godini."

     Ako bi se svitci obesili na verandi, natpisi bi bili:

"Salangane najavljuje dobre vijesti na kapiji.

Zlatni oriole pozdravlja dolazak proljeća svuda. "

     Ili bi drugi par svitaka glasio:

"Ispred dvorišta: Bambus najavljuje riječ mira.

S obje strane kapije: Marelica prenosi cvijet blagostanja. "

    Ako bi se svitci trebali postavljati na dva stuba kuće, stariji Konfucijan napisao bi takve popularne natpise kako slijedi:

"Nebo se dodaje sa godinama i mesecima, a muškarci sa dugovječnošću.

Proljeće vlada nad nebom i zemljom, a sreća nad domom. "

Ili:

"Nova godina dolazi sa stotinama sreće.

Proljetni dani vide tisuće dobrih sreća"

    Ako bi se svitci trebali objesiti na obje strane oltara predaka, oni su često hvalili velike usluge i vrline predaka, čiji su rezultati bili od koristi potomcima:

"Visoka planina ostaje neusporediva s milostivim činom rađanja.

Otvoreno more daleko je iza velikodušne brige o uzgoju. "

Ili:

"Stotinama godina će pobožna i zahvalna djeca i dalje postojati.

Generacija nakon generacije, naslijeđe usluga predaka ostat će nepromijenjeno. "

Ili:

"Zahvaljujući uslugama predaka i vrlinama: Tisuće godina će napredovati.

Iz nežnosti i pobožnosti potomaka: Generacije muškaraca bit će sretne. "

   Pročitajmo odlomak koji je francuski napisao za sedmičnik Indokina 1942. godine 2

"...Siromašni Konfucijanci unajmili su desetak dana prije Tet-a ulični pločnik ili otvoreno tlo ispred kuće ili ugla ulice ... Napisali su zlatnim ili srebrnastim mastilom kineske znakove na crvenim papirnim svitcima kako bi zaradili malu svotu novca. Da je bilo sprovoda u odlazećoj godini, ožalošćene porodice tražile bi žute ili zelene svitke. Ovaj mitski uticaj potaknuo je ljude da potroše određenu svotu novca na kupovinu svitaka za ukrašavanje kapija, stupova i poda svojih kuća ... ili na zidovima. Iako konfucijanizma više nije bilo, Konfucijanci su i dalje viđeni u istrošenim pamučnim jaknama, drhteći od hladnoće dok su sjedili na malom komadu rogoza i ispisivali ove posljednje kineske znakove ...".

Crveni svici - istočni književni žanr

"Masno meso, kiseli krastavci, crvene svitke,.

T polet stup, niz petardi, zeleni kolači"

    Osim što uređuje i ukrašava svoju kuću, kupuje prinose za svoj oltar, čak ni jedan siromašan čovjek ne može zaboraviti otići na pijacu ili na ulicu kako bi nabavio svitak sa velikim slovima, nekoliko svitaka s tiskanim slovima, rukom ispisan ili uklesan na bambusu kao što je već spomenuto.

     Postoje ljudi koji kupuju crveni papir i traže od seoskih učitelja da pišu dalje. Drugi uspijevaju tražiti od naučnika da pišu na crvenom papiru ili svili - ovo je prilično teško za naučnike, a nisu toliko dobro opremljeni riječima da bi ih bilo kome dali. Mnogi nerafinirani bogataši koji si mogu priuštiti raskošno ukrašene paralelne svitke ne mogu od njih dobiti nikakvo pismo. Čak i ako uspiju doći do ovih pisama, to jesu trivijalna literatura (bagasse literature).

     Gdje zalijepiti crne svitke? Na zidu, s obje strane oltara, na kapiji ili na kućnim stupovima kao što se vidi na slici (Fig.1). „Cvijeće se nakon proljeća okreće suncu”. Crveni svici su zalijepljeni ne samo na gore spomenutim mjestima, već i na svinjacima, olovkama za bivole. Henri Oger odnosi se da se pojavljuju i na vodenim bazenima (Fig.2).

Proljetne svitke - Holylandvietnamstudies.com
Sl.1: Prolećni svitci

     Na jugu, tri crvena svitka Zalijepljeni su u kući, a četvrti u kuhinji. Deseci ostalih rezervirani su za voćke u voćnjaku. Čak su i volova volova, bivolova kolica ukrašena, da ne kažem za bunare i svinje. Konkretno, ukrašene su i lubenice na oltaru, ali slova na crvenom papiru poput ovih ponekad ne predstavljaju autentične paralelne parove.

Proljetni svitak na bazenu vode - Holylandvietnamstudies.com
Sl.2: Proljetni pomak na bazenu vode

    Ne samo bogati već i siromašni uživaju u crvenim svitcima. A šta je s pagodom? Još je više ukrašen. Na slici su vrata pagode otvorena, kako bismo mogli vidjeti jednu stranu paralelnog dvovrha (Fig.1).

"Način je star, ali stub je nov"

    Crveni svitci su napisani na kineskom i takođe na Nôm (ili demotsku skriptu). Otkrivaju misli vlasnika kuće o životu, proljeću, ponekad se referirajući na stalne mutacije prirode, ponekad konotirajući filozofsko značenje kao moto.

    Neki ljudi to kažu paralelne svitke je istočnjački književni žanr, polirano, kondenzirano i ponekad vrlo smisleno umjetničko djelo '. Crvene svitke imaju poseban okus Vijetnamski Tết festivali. Oni su postali običaj Vijetnama.

    Nakon razgovora Vũ Đình Liên, ljudi se prisjećaju pjesme "Konfucijanski učenjak".

    Mnogo godina kasnije sama tema ove pjesme inspirisala je slikara Bùi Xuân Phái stvoriti njegov poznati kolaž u boji koji predstavlja Vũ Đình LiênKonfucijanski znalj. 1974. godine, dok se divio spomenutom kolažu Vũ Đình Liên bila je, sa svoje strane, nadahnuta autorom sljedeće podsjećajuće pjesme:

„Što se više divi slici, to je više nečije srce oživljeno poetskom inspiracijom.

Čitava duša prošlosti žali „konfucijanskog učenjaka“.

Tri stiha dočarali su izvor sjećanja.

Nekoliko komadića papira još uvijek daju krila snovima.

Ton i boja starih suza i dalje ostaju neraspakirani.

Slike uzrokuju da se stara ljubav povećava.

O! olovka i tinta konfucijanskih znalca od pre nekoliko hiljada godina.

Da li vam je sada već ogorčena ljutnja ”.

    Spomenuta poznata pjesma napisana je kada je pjesnik imao samo 23 godine i trebalo je snimiti posljednju sliku konfucijanskog učenjaka (pjesnikov otac). Vũ Đình Liên autor pjesnik rođen je 12. novembra 1913. godine u Chau Khe Selo, okrug Bình Giang, Hai Duong provincija. Kasnije je pratio porodicu da se nastani u Hanoju i živio u The Hàng Bạc (srebrna ulica). Vũ Đình Liên diplomirao kao prvostupnik prava i sudjelovao u revolucionarnom pokretu prvih dana rata otpora protiv Francuza i bio aktivist u literarnom i umjetničkom udruženju Treće međuzone. Djelo pod nazivom „Vijetnamski pjesnici“ ima sljedeću primjedbu na tu vječnu pjesmu: „Ako neko prihvati književno zvanje, cilj mu je postignut prilikom stvaranja takve nepropadljive pjesme.

  Mislimo da je takva besmrtna pjesma dovoljna da se njen autor zapamti po potomstvu. "

   1953. pjesnik Vũ Đình Liên se vratio u Haø Noäi i radio u Odboru za razvoj udžbenika pri Ministarstvu obrazovanja i bio je član Le Quy Don Kulturna grupa koja je sastavila „Kratka istorija vijetnamske književnosti“. On je istovremeno doprineo prevođenju lista „Hoàng Việt antologija"I bio je glavni autor knjige"Antologija vijetnamske proze i pjesme”Vol.4. Predavao je i na Pedagoškom univerzitetu i bio je šef odjeljenja za francuski jezik.

    Sudeći prema njegovom dostojanstvu i radu, Nostalgično, Hoài Chân od pre šezdeset godina napisao:Otkako je novi pokret pjesama zaživio, vidjeli smo prisustvo Vũ Đình Liênpjesme objavljene raštrkano po raznim recenzijama. Također je pjevao pohvale ljubavi baš kao i svi pjesnici u to vrijeme. Ali glavna mu je inspiracija bila altruizam i njegova ljubav prema prošlim stvarima. Žalio se oborenih ljudi, setio se starih scena i prijatelja".

    Njegova briga o samom sebi od njegove 3 godine i živjela je sa svojim slepim ocem i siromašnom majkom, koja je morala da prehrani svog muža i dete, kao i bolest nastala zbog svetskih događaja i uobičajenog ponašanja ljudi, uvek je okupirala našu pjesnikov um.

    Ljudi su to povezali jednog dana 1973. godine, dok su se vraćali iz Sin Tay to Hà Nội, pjesnik se zaustavio u The Trò mosta da se raspitate o istoriji tog mosta. Pokretan kratkim životom siromašne pjesmice koja je umrla na tom mostu (prehladila se dok se vraćala kasno u noć), pjesnik je napisao sljedeću pjesmu i ostavio je kod male pagode koju su ljudi sagradili da bi klanjali svetoj duši mrtve pjevačice:

„Na povratku u Hanoj ​​neko mora preći Trò most

Nečije srce postaje žalosno kad sluša staru priču o siromašnoj mrtvoj pjevačici.

Ko se napio u onoj noćnoj gozbi i prouzrokovao pad kastaneta.

Mraz i kiša pogodili su siromašnu pevačicu.

Njeno tanko ruho nije moglo zaustaviti hladnoću.

A život uspona i padova završio se kao pao cvijet.

Pretpostavimo to Nguyen Du još uvijek ima historijsku olovku.

Još se nekoliko pjesama slomljenih srca može napisati “

    Pjesnikov bliski prijatelji opisuju sljedeću sliku sebe koja se pojavila svake godine u prijelaznom satu pred Novu godinu, kada Vũ Đình Liên izišao je, s malom vrećicom u kojoj je bio njegov obrok za T dividedt, već podijeljen u male dijelove, kako bi posjetio pristaništa, autobusne stanice tražeći starce ili male dječake koji će im trebati nešto hrane da dočekaju proljeće.

    pjesnik Vũ Đình Liên preminuo 18,1996. januara XNUMX. i nije imao priliku da vidi delo “Pesme od Vũ Đình Liên“Koji će objaviti Văn Hoá (kultura) Izdavačka kuća3.

… Nastavljeno u odjeljku 2…

BILJEŠKA:
1 Vanredni profesor HUNG NGUYEN MANH, doktor povijesti iz filozofije.
2 G. PISIER - L'esprit des Annamites et le Tết (Duša Annamskih i Tếtnih praznika) ilustrirani tjednik Indochina, 12. veljače 1942., str.15.
3 Prema članku TRẦN VĂN MỸ: „VŨ ĐÌNH LIÊN - nadareni pjesnik, velika ličnost“ Hà Nội Today Review, dodatak br. 26 - juni 1996. - str. 53 ~ 55.

BAN TU THU
01 / 2020

BILJEŠKA:
◊ Izvor: Vijetnamska lunarna nova godina - glavni festival - Asso. Prof. HUNG NGUYEN MANH, doktor istorije filozofije.
◊ podebljani tekst i slike u obliku sepije postavio je Ban Tu Thu - thanhdiavietnamhoc.com

VIDI TAKO:
◊  Od skica početkom 20. stoljeća do tradicionalnih rituala i festivala.
◊  Oznaka izraza “Tết”
◊  Lunarni novogodišnji festival
◊  Zabrinutost PROVIDENTNIH LJUDI - briga za KUHINJU i kolače
◊  Zabrinutost PROVIDENTNIH LJUDI - brige za TRŽIŠTE - Odjeljak 1
◊  Zabrinutost PROVIDENTNIH LJUDI - brige za TRŽIŠTE - Odjeljak 2
◊  Zabrinutost PROVIDENTNIH LJUDI - Zabrinutost za plaćanje odseka
◊  U JUŽNOM DIJELU ZEMLJE: DOMAĆI PARALELNI KONCERNI
◊  Uložak s pet plodova
◊  Dolazak Nove godine
◊  PROLJETNE ŠKOLE - Odeljak 2
◊  Lunarna nova godina Vijetnama - vi-VersiGoo
◊ itd.

(Posjećeno 2,175 puta, 1 posjeta danas)